Prije gotovo tri godine Maida Arslanagić pokrenula je projekt HandbALL IN, koji je verificiran pri ministarstvu. Cilj je programa kroz igru, vježbanje i rukomet poticati komunikacijske i govorne vještine djece s teškoćama u razvoju.
– Usporedno s profesionalnim bavljenjem rukometom, završila sam logopediju na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i nakon toga sam otišla igrati u inozemstvo. Na prvom treningu imali smo petero djece, bili smo na Ljubljanici. Danas smo u Boćarskom domu, imamo četiri treninga tjedno u četiri grupe. Djeca su podijeljena u grupe prema svojim sposobnostima kako bi mogla kvalitetno pratiti treninge. Postoji i lista čekanja, ima još djece koja bi htjela sudjelovati, ali za to nam treba više volontera.
U programu je sad 90-ak djece. Imamo veliku podršku lokalnih vlasti u Metkoviću i Sinju, a krenuli smo I s programom za djecu s poteškoćama u razvoju i u Sarajevu. Što se, pak, Zagreba tiče, tu nemamo potporu Grada. Financiramo se iz privatnih donacija, teško je… Dvoranu i prostor za radionice (za stjecanje životnih i socijalnih vještina namijenjene djeci s teškoćama i razvoju koju vode terapeuti-volonteri) u Boćarskom domu plaćamo oko 100.000 kuna godišnje. Opremu smo isto sami nabavljali
Plodovi rada već se vide. Djeca su napredovala, poboljšala socijalne vještine, kognitivne sposobnosti
Tjelesna aktivnost pozitivno utječe na djecu, pogotovo na onu s teškoćama u razvoju, te pridonosi cjelokupnom razvoju – razvoju živčanog sustava, motorike, koordinacije i mišićnog tonusa. Djeca s poteškoćama u razvoju sporije napreduju, ali napredak je vidljiv, pogotovo kod djece koja već tri godine treniraju s nama. Problem je kontinuitet rada. Djeca obožavaju ići na treninge. Ne samo na rukomet, vole igrati i nogomet, košarku, ali zbog drugih obaveza, čestih terapija ili, u zadnje vrijeme, izolacija zbog korona virusa, kontinuitet izostaje, a onda dolazi i do regresije, djeca zaborave što su naučila.
Osim financija, problem je pronaći i volontere.
– Razočarana sam zbog toga. Slala sam upite na rukometne adrese, očekivala da ću pomoć najprije dobiti iz tih krugova, ali nije bilo previše interesa. Ideja je bila da rukometašice i rukometaši iz klubova dođu volontirati. Glavni ambasadori su Domagoj Duvnjak i Jelena Grubišić, a podržavaju nas i ostali rukometaši, klubovi i sportaši na razne načine…
Volonteri su asistenti u treningu. Oni olakšavaju djeci da izvedu određeni zadatak na treningu. Program je specifičan jer pružamo individualni rad s djecom. Asistenti u treningu su srce našeg programa.
– Ne možete očekivati od nekog da će volontirati deset sati tjedno, to već postaje honorarni posao. Plan je u budućnosti iznaći sredstva i pokriti satnice trenera i ljudi uključenih u organizaciju programa. Želimo da se naša djeca osjećaju kao pravi sportaši.
